Uspješan početak sezone na jednom malom jezeru, iliti osvajački pohod gumenog kukuruza

chimpe

Iako smo prošle godine već sredinom siječnja uspjeli otići na prvi ribolov, to nam ove godine nije pošlo za rukom. Dulje je potrajao led, koji je prekrio vodu, a i zbog manjka vremena, bilo je potrebno više strpljenja, dok smo dočekali prvo pecanje. Prijatelj i ja smo krenuli 28. veljače, […]

Iako smo prošle godine već sredinom siječnja uspjeli otići na prvi ribolov, to nam ove godine nije pošlo za rukom. Dulje je potrajao led, koji je prekrio vodu, a i zbog manjka vremena, bilo je potrebno više strpljenja, dok smo dočekali prvo pecanje. Prijatelj i ja smo krenuli 28. veljače, te smo računali kako ćemo mirno izabrati poziciju na malom jezeru. Već na parkiralištu nas je dočekalo iznenađenje, i to neugodno, a kasnije na vodi, također jedno iznenađenje…

Jezero se zove Stoppeldorf, te se nalazi u blizini sela Vladislavci. Za svaki slučaj došli smo na jezero dosta rano, a imali smo što i za vidjeti. Pored male čuvarske kućice, redom su bili parkirani automobili. Jezero nije veliko, oko 2,5-3 hektara, znači ako je na vodi više od 10 ribiča, već je gužva. Pravilnik jezera dozvoljava uporabu tri štapa, pa računajte koliko je to sistema u vodi.

11. Susjedi preko puta i oni, koji još dolaze

Uspjeli smo dobiti mjesto na drugoj strani jezera, gdje su oblikovane samo dvije pozicije. S tim čak i ne bi bilo problema, što više ako nema nikoga u neposrednoj blizini tome se čovjek još i raduje, ali… Pošto je u ovom danu, na malom jezeru lovio čak 21 ribič, od njih je većina sjedila nasuprot nas, sa već ubačenim montažama, prijatelj i ja nismo imali previše prostora, te smo mogli loviti bliže obali, na nekih 30 metara. Ponajviše sam ja bio u problemima, jer je jezero, jako nepravilnog oblika, na mojoj strani se sužava, skoro da zatvara jedan oštar kut. Od 21 ribiča, ja sam jedini lovio na feeder, ostali su svi bili šaranaši.

22. Zabačeni štapovi

Neku posebnu taktiku nisam smislio za ovaj dan. Ujutro je bilo mraza, trava je bila smrznuta, nisam se nadao nikakvom, pretjerano dobrom ribolovu. Na jednom štapu sam imao flat feeder hranilicu i predvez sa žalcem za mamce, a na drugom pellet feeder hranilicu od 25 grama i običnim predvezom na dlaku, a treći štap je bio zabačen s nekom flat hranilicom, od nekog nepoznatog proizvođaća, s kratkim predvezom, malom udicom i žalcem. Mamce nisam previše komplicirao, na Carp fighter 3,90 štap sam stavio SpeciCorn Mega s okusom bijelog ruma, dok sam na montaži s pellet feeder hranilicom stalno mijenjao mamac, kako bih možda pogodio što danas prima riba. Treći štap, koji je ujedno i najkraći i najmanje se bavim s njim, to je onako štap za zabavu sa babuškama, kako bi brže prošlo vrijeme, na njega sam stavio jedno zrno SpeciCron-a s okusom češnjaka.
Primama je u sve tri hranilice bila ista. Kila Haldorado Crnog s peletima (Pelletes fekete), pola kile Mrzlog šarana (Fagyos ponty) i to sve začinjeno s dva prsta CSL Tuning Morski plodovi aromom (Tenger kincse), a ono specijalno je još i jedan deci Becherovke. Ako netko prati video uratke Döme Gábora, prepoznat će kako sam zapravo kopirao recept, koji je on prikazao na jednom zimskom ribolovu.

33. Dio menija

Za neko veliko hranjenje nisam vidio smisla po ovakvom hladnom vremenu, znači više sam se odlučio na tragački ribolov, to jest koliko mi je manjak mjesta to dozvolio.
Kolege na drugoj strani jezera, koliko sam primijetio, nisu dijelili moje mišljenje, te su dosta intenzivno počeli bombardirati jezero. Veliko prskanje i buka raketa i spombova bi me možda u drugim situacijama iritirala, no sad sam si umislio kako su u ovoj hladnoj vodi ribe još plašljive, te će ih ta buka potjerati prema nama, u mali kut, gdje sam ja lovio.
Štap dužine 3,90, čiji je nadimak samo Döme, njega sam zabacio najdalje, na nekih 30 metara. Kao fiksnu točku za ciljanje sam uzeo marker od susjeda preko puta. Ne, nisam bacio na tuđe hranilište, bacio sam puno kraće od njega, najmanje 15 metara. Drugi štap sam zabacio bez nekog ciljanja nešto bliže a treći još bliže.
Nakon zabacivanja sam čekao najmanje pola sata, te sam ponovno zabacio. To sam uradio najmanje tri puta, kad sam se sjetio kako bih sad mogao nahraniti i sebe. Doručak i kratak predah su donijeli prvu ribu. Prva nas je posjetila jedna lijepa babuška, što me pomalo i iznenadilo, nisam računao na babušku po ovako hladnom vremenu.
Možda prva riba nije bila ciljani šaran, ali i njoj smo se radovali, jer kod drugih ribiča nije bilo ni toga. Sljedeći lagani i spori, nazovi potez je stigao ubrzo, nisam ni bio siguran trebam li potegnuti ili ne. I ta riba je došla na najudaljeniju montažu. Nakon kontre sam shvatio kako ovo nije babuška, Nije bio ogroman, ali gumeni kukuruz s okusom finog ruma, je pokupi jedan lijepi šaran od nekih 4 kile.

44. Stigao je prvi šaran za bolje raspoloženje

Nakon njega su se događanja pomalo ubrzala, s istog mjesta je došlo nekoliko većih i manjih šarana, najmanji je bio oko 2 a najveći oko 6 kilograma. U roku od sat i pol vremena sam imao osam poteza, od toga je jedan bio double run, tako da mi je prijatelj morao pomoći, na žalost moj šaran se za vrijeme umaranja otkvačio. Znači ukupno je na flat hranilicu došlo šest šarana, dok prijatelju pored mene, koji je lovio šaranskim štapovima i susjedima preko puta nije došlo ništa. To je dobilo i par dobrih komentara, jer im nije bilo jasno što radim, kako to stiže potez za potezom, i to s tako nepravilno postavljenim štapovima, i bez rod poda.

55. Damir i prelijepi ljuskaš, kojemu se također svidio Speci mega s okusom bijelog ruma

No, i susjedi nasuprot nas su shvatili, kako moraju promijeniti taktiku. Izvukli su marker, te su počeli zabacivati još dalje prema nama, na mjesto gdje sam do sad ja pokušavao i ulovio.
To naravno meni nije pogodovalo, morao sam se povući, nisam više bacio na isto mjesto, a tako su nestali i potezi. To možda nije bilo samo do velike navale sistema, jer se tad podigao i jedan neugodan, jak i hladan vjetar. Nakon svega toga skroz do popodneva, više se ništa nije dogodilo. Polako smo počeli odustajati, kada se oko 2 sata, jedan od mojih vrhova ozbiljno savio, te sam uspio na obalu izvući jednog grbavog špiglera od nekih 9-10 kg. S tim smo i završili ribolov za taj dan, promrzlo, ali i zadovoljno sam napustio mjesto prvog ovogodišnjeg ribolova. Tijekom ovog dana je na jezeru ulovljeno ukupno 15 šarana, od toga je njih 8 došlo kod mene na gumeni kukuruz i na crnu hranu.
NASTAVAK SLIJEDI…

66. Zadnja riba dana, koja je zaključila ovogodišnji prvi ribolov

Ponukan velikim uspjesima ni sljedeći vikend nije mogao proći bez ribičije, ali sad nas je bilo već četvero. Tri sa šaranskom opremom i ja sa feederima. Sjeo sam na isto mjesto s jednim prijateljem, a druga dvojica su sjela na tridesetak metara od nas. I sad je bilo dosta ribiča na jezeru, ali nije bila tolika gužva.
Sad su i moji prijatelji šaranaši montirali hranilice na svoje štapove, s manjim udicama i s gumenim kukuruzom. I oni su pobijedivši svoju skeptičnost, prihvatili, kako i gumeni kukuruz može biti dobar mamac. Glavni mamac dana je bio Speci češnjak.

77. I njemu se svidjela guma, ovaj put ponuđena na šaranskom štapu

Ja sam nastavio s uspješnom tehnikom od prošlog puta. Na žalost sad nije funkcionirala, kako sam to ja sebi zamislio. Mega s rumom nije dala ni jednu ribu, dok su kolege pored mene teško, ali ipak dobili koju ribu uz pomoć čuda s češnjakom. U takvim situacija što je čovjeku učiniti? Mijenja na ono što vidi da ide. Nakon što sam uz flat feeder ponudio dva zrna Speci češnjaka, i moji su se štapovi razbudili.
Kukuruz sam na žalac od 10mm nataknuo nepravilno, jedan vodoravno, a drugi uspravno. Ta moja filozofija je došla od pomisli, kako jezero jako dugo nije poribljeno, a predivna riba, koja ovdje obitava je do sad već naučila, kako lijepe okrugle boile skrivaju udicu. Nadao sam se kako im ovaj nonfigurativni mamac neće biti sumnjiv.

88. Nepravilni oblik, možda je samo praznovjerje, ali ako radi, koga briga

Šapovi su mi se probudili, ali isključivo sam dobio samo babuške i deverike, što i nije bio problem jer su bile lijepe. Najveća babuška dana je bila 1,30kg.
Za vrijeme telefonskog razgovora, prijatelji su me upozorili kako mi se miče vrh. Bio sam uvjeren kako se radi o još jednoj deverici, koja oprezno degustira moj mamac, i nisam uopće žurio do štapova. Nakon stalnih i sve glasnijih dobacivanja, oprostio sam se od supruge s riječima „Sad ću spustiti, moram izvući još jednu deveriku“. Nakon kontre, štap mi se odmah savio i nije se micao više. Bio sam gotovo uvjeren da sam negdje zapeo i kako ovdje neće biti nikakve ribe, sve dok nisam primijetio kako mi najlon pliva u stranu. Dobio sam po glavi od ostali „Da deverika! Ima li možda 12 kila?“. Bilo je nemoguće upravljati s ribom na udici. Morali smo izvaditi sve štapove u blizini, jer je riba samovoljno proplivala kroz cijelo područje ispred nas i pribojavali smo se kako će završiti sa zaplitanjem i kidanjem.
Nakon zamaranja od nekih 20 minuta, izvukao sam počinitelja. Nije bila deverika od 12 kila. Bio je predivan šaran, blizu 11 kila, s ogromnom repnom perajom. Imao je s čim voziti me po jezeru.

99. „Skoro deverika“ od skoro 12 kila

Nakon toga je krenuo biznis, stiglo je još nekoliko njegovih prijatelja, nije ih uplašilo hladno, vjetrovito i kišovito vrijeme, koje je nas ribiče stavilo na pravu probu izdržljivosti.
Kraj je u konačnici dobro završio. Tijekom ovog dana sam uspio uloviti pet šarana i nekoliko babuški i deverika. I šaranski sistemi s hranilicom su donijeli 4 šarana.
Mamac dana je ovaj put bio Speci češnjak, ili kako je dobio nadimak Garlic. A i Fluo pelet s okusom ananasa je dovukao jednu lijepu ribu.

1010. I Armond je bio uspješan

1111. I Robi je koristio pravi mamac

A ovdje još nije kraj
I sljedeća dva vikenda smo posjetili svoje mjesto, ali s puno manjim uspjesima. Iako je favorizirano mjesto i dalje dalo hrpu bijele ribe, po 10 kila. Kolege koje su lovile uz obalu ipak su uspjele izvući pokoju plemenitu ribu.Iznenađenje dana je bio smuđ oko kilu i pol, koji je također došao na garlic.

1212. Iznenađenje dana, i njemu je trebao Garlic

Tko kaže, kako je na malom jezeru lako uloviti dobru ribu, jako nije u pravu.
A onaj tko ne vjeruje u lovnost SpeciCorna, neka još jednom pročita što sam napisao i možda će početi vjerovati, poput mojih prijatelja.

Daniel Stojanović