Method feeder liga

Method feeder liga

Ribolov je prekrasan sport. Kada se to spomene, vjerojatno se neće svi složiti s tvrdnjom da je to sport. No, onaj tko je ikada bio na ribolovnom natjecanju, sigurno tu tvrdnju neće osporavati.

Još kao dječak, volio sam ribolov koji tada uopće nije bio nalik na današnja pecanja. Ujaci i otac vodili su me na kanal blizu sela i tu sam prvi put osjetio to uzbuđenje: pokušaj da se prevari riba, duga iščekivanja, napadi komaraca, mokre noge i sve što ide uz to. Vjerojatno kao i mnogi prije više desetljeća, počeo sam sa štapom od lijeske, bambusom, guščjim perom, plutom i svim tim osnovnim priborom koji nam je tada bio dostupan. Kasnije se to, naravno, promijenilo; malo smo se “modernizirali” pa su došli prvi štapovi s rolom. Bili su to, naravno, najjeftiniji štapovi od “Kineza”, ali svejedno, pecalo se i uživalo u ribolovu.

Tako je to sve izgledalo dok nisam došao u kasne pubertetske godine. Polako sam počeo raditi, upisao sam fakultet i tako sam napravio dugu pauzu od ribolova.

Ipak, i nakon tog dugog odsustva s vode, ribolov je pronašao put do mog srca i zarazio me do srži.

Dvojica prijatelja već su počela koketirati sa šaranskim ribolovom i to mi je privuklo pozornost. Jedini problem bio je što ih uopće nisam razumio o čemu pričaju. Hrpa nepoznatih, stranih izraza vezanih uz šaranski ribolov samo me zbunjivala.

Pristupačnost informacijama putem interneta uvelike mi je olakšala usvajanje modernih načina ribolova. Nevjerojatno je koliko se svijet promijenio u samo desetak godina.

U početku sam lovio na svoj stari način, isto kao i prije duge pauze. Lovila se bijela riba na dubinca, samo olovo, udica, glista i kukuruz, a štuka se lovila živim mamcem i velikim pampurom. No, to se ipak brzo promijenilo! Pretraživanje interneta i traganje za nekim teleskopskim štapom koji će mi služiti za sve moje potrebe, promijenilo je sve. Tada sam prvi put pročitao ime Döme Gábor. Nije mi bilo jasno zašto se toliko spominje to mađarsko ime na raznim portalima i forumima, ne samo hrvatskim nego i iz okolnih zemalja. Morao sam ‘googlati’ tko je taj čovjek. Tako sam došao do YouTube kanala Haldorado.

Budući da sam izvorni govornik mađarskog jezika, nije mi bio problem pogledati sve što se moglo pogledati od Gábora i tu sam prvi put u životu upoznao feeder tehniku. Odmah sam krenuo nabavljati razne hranilice, kavezne, rebraste, spiralne – kakve god. I tako sam došao do method feedera, koji me se najviše dojmio. To je bila tehnika kojom se mogla loviti i sitna riba, ali isto tako i krupna. U slobodno vrijeme ništa drugo nisam radio, samo sam proučavao filmove i išao u ribolov. A kad sam prvi put ulovio veću ribu, amura od oko šest i pol kilograma, tu mi više spasa nije bilo. Od tada je prošlo puno godina, ulovile su se puno krupnije ribe, ali strast je ostala ista.

Uz prijatelje sam se upustio i u natjecateljske vode. Prvo natjecanje je, s današnjim znanjem, bila prava komedija. Nakon toga uslijedilo je još nekoliko šaranskih kupova i natjecanja s klasičnom feeder tehnikom, ali na početku nije bilo uspjeha. Trebalo je sazrjeti.

Napokon smo počeli osvajati neke plasmane na šaranskim kupovima, a osjećaj uspjeha bio je poticaj za dalje. No, to jednostavno nije bio moj stil ribolova i stalno sam maštao o sudjelovanju na method feeder kupu.

Jednog dana pročitao sam na portalu Haldorado da se u Mađarskoj, u gradu Kiskunhalas gdje je i sjedište te tvrtke, organizira Kup četiri godišnja doba. U to vrijeme već sam upoznao svog idola Gábora, pa sam ga odmah kontaktirao i rekao mu da bih i ja volio sudjelovati. Nije bilo nikakvih prepreka, rado su me ugostili. Kup se održavao u četiri kola, a kao što i sam naziv kaže, natjecanja su bila organizirana u proljeće, ljeto, jesen i zimu. Pecalo se po pet sati, subotom i nedjeljom.

Kako sam prošao na tim natjecanjima, vjerujem da svi možete zamisliti. Na svom prvom natjecanju lovio sam tako da su mi susjedi bili József Papp, vlasnik renomiranog Top Mixa i vrsni te iskusni ribič, koji je prošao sve škole ribolova, a odmah do njega bio je Döme Gábor. Ako sam ikada u životu dobio lekciju iz poniznosti, mislim da je to bilo tada. Pored takvih ljudi bio sam iznimno uzbuđen jer ih vidim uživo kako love, a s druge strane, nisam mogao napraviti ništa. Dok su oni lovili šarane, ja sam ih mogao samo gledati kao u kinu.

Ali nisam se predao, redovito sam išao na sva kola. Upoznao sam jako puno ljudi i polako stjecao iskustvo. Budući da je tu dolazilo puno ljudi iz inozemstva, upoznao sam neke kolege iz Srbije i Bosne i Hercegovine, pa sam preko njih došao i do nekih natjecanja u okolnim državama, s više ili manje uspjeha. Iako ništa nije htjelo sjesti na svoje mjesto, učio sam iz svakog pojedinog ribolova.

Budući da kod nas nigdje nisam vidio method natjecanje, odlučio sam ga organizirati. Uspio sam se dogovoriti s vlasnikom jezera Carpland u Vladislavcima da organiziramo Extreme method feeder kup. Iako je on bio skeptičan, a i ja sam se pomalo bojao kakav će biti odaziv, odjednom su krenule prijave i kup se popunio. Naravno, to nije bio kup na visokoj razini, tek sam sastavio prvi pravilnik koji sam morao uskladiti s pravilnikom jezera. Bilo je tu još jako puno nejasnoća i propusta, ali nešto se ipak pokrenulo. Taj pravilnik, u dorađenom obliku, i danas se može pronaći u korijenu mnogih današnjih method natjecanja.

A onda sam odjednom vidio da se organizira kup i u Grubišnom Polju, gdje je domaćin bio kolega Saša Frča. Bio sam presretan što sam na vrijeme vidio objavu i uspio se prijaviti. Kada sam osvojio taj kup, bio sam još sretniji što sam i to napokon uspio. No, što je još važnije, tu smo se mnogi methodaši prvi put vidjeli i upoznali. Nakon toga kupovi su počeli biti sve češći i počeo je razvoj neke “natjecateljske scene”.

Prijateljstva i liga

Nakon brojnih solo kupova, natjecanja su se počela pretvarati u ekipna. Tako sam pozvao i svog prijatelja, šaranaša Roberta Kuruca, da mi se pridruži i okuša u method ribolovu. Nije mu trebalo puno vremena da se “preobrati” i otad svaki kup lovimo zajedno, i to dosta uspješno.

Međutim, poanta priče je u tome kako se iz svega toga rodila naša mala method feeder liga. Sve je počelo uz kavu s kolegom Ivanom Filipovićem. Izrazio sam svoje mišljenje kako bi bilo dobro organizirati nešto slično kao Gabor — kup od četiri kola. Dva bi se kola lovila bliže nama koji živimo oko Osijeka, Vukovara i Županje, a druga dva u regiji oko Novske, Kutine i Bjelovara. Ideju smo podijelili s drugim redovitim sudionicima kupova, koji su često bili i sami organizatori.

Okupili smo se na pola puta, nas nekoliko sastavilo je plan i pravilnik za buduću ligu. Svatko je bio zadužen za pregovore o određenom jezeru i organizaciji. Potrošili smo puno vremena i kilometara, no liga je održana.

Korak po korak, stigli smo do method feeder lige, koja se ove godine održava po drugi put. Iako smo daleko od službene lige, još uvijek ima nesuglasica i propusta. Ipak, idemo naprijed, a napredak se vidi i u organizaciji i u kvaliteti samih timova.

Prošle, 2024. godine, kolega Kuruc i ja osvojili smo ligu s iznimnim uspjehom. Prvo kolo održano je u Garešnici na jezeru Skresovi. Tu smo ulovili ogromnu količinu ribe i osvojili svoj prvi bod. Drugo kolo lovili smo na jezeru Mlinac kod Đakova, gdje smo također imali odličnu kilažu i osvojili drugi bod. Treće kolo, na našoj “domaćoj vodi” Grabovo Kaiševac blizu Vukovara, koja nas nikad ne mazi, imali smo vrlo slabu poziciju i loš ulov. Ipak, bilo je dovoljno za drugo mjesto u sektoru i dva boda. Na finale na jezeru Uljanik stigli smo s ukupno četiri boda i velikom prednošću u kilaži. U finalu nas je čekala velika borba s našim “vječitim” susjedima, ekipom Lekić i Jansky, s kojima smo se iz nekog razloga uvijek nalazili u istom sektoru. Bilo je izuzetno napeto, no na kraju smo pobijedili  i s ukupno pet bodova osvojili ligu.

Godina 2025. donijela je promjene: priključile su se nove ekipe i dogovorena su nova mjesta održavanja. Kao što sam rekao, došlo je do velikih pomaka u kvaliteti, pa je i liga postala puno uzbudljivija.

Prvo kolo u Garešnici, na jezeru Skresovi, nije bilo lako. Ekipa Las Carp nije bila na rubnoj poziciji s bezbroj riba kao prethodne godine, no uspjeli smo biti prvi u sektoru i osvojiti bod. Drugo kolo održalo se na Turniću kod Požege. Riječ je o prekrasnoj vodi s iznimnim fondom riba, od babuški do šarana. Uspijevamo osvojiti drugo mjesto u sektoru i dva boda. Treće kolo na jezeru Narta za sve je bilo velika nepoznanica jer se jezero nedavno proširivalo. Bilo je teško predvidjeti reakciju ribe. Ipak, uspjeli smo izvući dobru poziciju i maksimalno je iskoristiti, pa smo osvojili sektor i još jedan bod. Četvrto kolo, opet na našoj “domaćoj vodi”, Grabovu, najviše smo se pribojavali. Pokazalo se da strah nije bio uzaludan. Izvukli smo poziciju za koju smo znali da nam neće donijeti mnogo. Ulovi su općenito na cijelom jezeru bili slabi, ali mi smo doživjeli potpuni debakl. Nismo mogli uloviti ništa osim cvergla. Prošlih godina lovili smo ih rijetko, a ovaj put morali smo uloviti preko stotinu komada da bismo dobili bijednih 3,8 kilograma. Tu smo, nažalost, osvojili maksimalan broj negativnih bodova i pali na drugo mjesto.

Ove godine imamo i peto kolo, koje će se održati na jezeru Uljanik. Jezero je poznato po ogromnoj količini krupnih šarana i ovo kolo ne može biti zanimljivije. Čak pet ekipa ulazi u finale s devet negativnih bodova i malim razlikama u težini ulovljene ribe, a ni ekipe iza nisu daleko. Računica je jednostavna: tko dobije dobru poziciju i iskoristi je, najvjerojatnije osvaja ligu. Mnogi imaju šanse i teško je predvidjeti što će se dogoditi. Zato, navijajte za svoje favorite, držite nam palčeve i neka najbolji pobijedi.

Možda se nekome sa strane ova priča ne čini uzbudljivom, no nama koji smo u tome, vjerujte da je ovo pravi sport. Ovakva natjecanja ne zahtijevaju samo puno uloženog vremena i novca, već i puno energije. Nakon jednog kola lige, koje traje sedam sati, natjecatelji su iscrpljeni i fizički i psihički.

Nadam se da ovdje nećemo stati, da će liga opstati i dalje, proširivati se i postati još veća. Želim da nas prepoznaju i nadležni za ribolovni natjecateljski sport i da možda jednog dana Hrvatska dobije svog predstavnika na Svjetskom prvenstvu u method feederu. To je mlada disciplina, ali privlači velik broj ribiča i natjecatelja, pa smatram da ima svijetlu budućnost.

Autor: Daniel Stojanović (11.9.2025.)