Samo jedna petnaestica, i idem kući (drugi dio)

Samo jedna petnaestica, i idem kući (drugi dio)

Prvog dana nisam imao mnogo ulova, ali to me uopće nije smetalo. Prva riba je odmah bila dvadesetka, predivan ljuskavi šaran; čak i da više ništa ne ulovim, isplatilo se ustati u zoru, putovati tri sata, te cijeli dan kisnuti i smrzavati se. Ali novi je dan počeo i s novim nadama.

Noć je bila vrlo hladna. Temperatura zraka bila je jedva 8 stupnjeva, a to se itekako osjetilo u tankoj ljetnoj vreći za spavanje. Preko noći sam izvukao sisteme; iako sam imao signalizatore, umor je bio jači od mene i znao sam da ih ionako neću čuti. Damiru su štapovi bili aktivirani i negdje poslije 1 sat oglasio se jedan signalizator. Nakon što nas je samo jedna deverika prestrašila, i on je odlučio sve izvući i odmoriti se. Nastavit ćemo sutra!

Nakon što smo se probudili, ponovno sam zabacio na udaljenost od 54 metra s kombinacijom Spicy Red Liver “snjegovića”. Damir je također pokušao s istim mamcem, i ubrzo nakon zabacivanja, uslijedio je griz. Borio se s ogromnim šaranom, ali nažalost, šaran je izašao kao pobjednik iz te bitke. Meni je griz došao tek nakon 20 minuta, a nisam ni prihranjivao. Kad sam vidio savijanje svog štapa, noge su mi zadrhtale. “Ovo će biti lijepa riba, a nisam se ni usudio zamisliti kakva…”

Tada više nisam znao što bih od sreće. Dva šarana preko dvadeset kila??? Je li ovo ozbiljno??? Dan dobro počinje. Odmah sam zabacio natrag na hranilište i počeo bih prihranjivati, samo što to, nažalost, nije išlo tako lako.

Damir je jučer ulovio lijepog šarana i uspio je nadmašiti svoj stari rekord za nekoliko dekagrama. Popeo se na 18 kilograma. Još uvijek čekamo onog preko 20 kilograma.

Nakon magle, konačno je zasjalo sunce, pa smo mogli početi s prihranjivanjem i polako skidati slojeve odjeće. Jutro je mom prijatelju dobro počelo. U roku od sat vremena izvukao je dva lijepa šarana.

Meni nije išlo tako dobro; nakon one velike ribe, dolazile su samo deverike, čija se sluz lijepila po mojoj opremi. Ne znam zašto, ali ovdje su i ostale ribe, poput amura ili šarana, bile izrazito sluzave.

Primijetili smo da se riba stalno kupa i iskače iz vode 20-25 metara iznad našeg hranilišta. Nisu to bili sitni primjerci, jer smo vidjeli prave, velike pljuskove. To su vidjeli i kolege koji su pecali iz drvene kućice. Počeli su nemilosrdno prihranjivati i to je dalo rezultata. Istina, na zig rig, ali su počeli vaditi ribu jednu za drugom. Damir se također nije dao omesti i izjavio je da će otići dalje, na 75-80 metara, malo bliže kolegama, ako im već nije teško stalno nam bacati ispred nosa… Promjena mjesta donijela je rezultate. Damir je počeo izvlačiti ribu sa svog novog hranilišta.

Bilo mi je teško otići dublje, jer su odavde, s ovog hranilišta, došla dva velika šarana i možda je tu još i treći. Ali ako već nemam griza, s jednim ću štapom probati s planiranim FermentX-om. Ananasni okus sam kombinirao s ananasnim boilama, također u “snjegović” kombinaciji. Došao je i amur na to, ali nisam bio zadovoljan. Nije funkcioniralo onako kako sam ja to zamislio.

Potaknut Damirovim uspjesima, i ja sam morao probati nešto drugo. Zamijenio sam Pellet Feeder hranilicu s Long Cast Method hranilicom, udica veličine 10, trn za mamac veličine 10, a na njega moj omiljeni mamac – Chili Lignja Hybrid pelet. I što da bude hrana? Sjetio sam se da sam u kutiju ubacio i Ready Method hranu. Ove godine sam jako malo pecao i taj materijal još nisam uspio isprobati. Do sada.

Nisam promijenio samo opremu, primamu i mamac, već i udaljenost. Odlučio sam se za tragački ribolov. Pokušavao sam zabaciti što dalje i tražiti ribu. Govorili su da će ovdje na mali mamac doći samo sitna riba – i dolazila je, ali samo povremeno.

Nakon ove promjene, krenula je parada. Moj kolega se samo smijao koliko sam grizeva imao. Nova Pisty primama u kombinaciji s Chili Lignja peletom davala je toliko ribe da sam se i sam iznenadio.

Damir me je zamolio za pelete da ih stavi uz ležeću boili s okusom školjke. Možda će dobro funkcionirati. I dobro je učinio, jer je i on nakon toga imao više grizeva.

Više nisam ni fotografirao sve ribe, niti sam ih mjerio. Samo sam uživao u sjajnom ribolovu. S dolaskom večeri, broj grizeva se smanjio, ali mi to više nije smetalo jer sam bio potpuno iscrpljen, sve me boljelo. Uz grizeve sam i dalje prihranjivao jer nisam htio ostaviti neiskorištenu hranu. Došao je i jedan amur, ali ništa posebno se nije dogodilo. Polako je sunce zalazilo i počelo se smračivati. Tada je došao lijep griz.

Opet sam izvukao sisteme za noć. Bilo mi je dosta. Ujutro pakiranje i pravac kući. Damir je još pokušao i dobio je lijepu ribu usred noći, koju smo fotografirali tek ujutro.

Ujutro sam planirao ustati u 4 sata i pecati do 6, kada smo morali spakirati stvari i napustiti jezero. Naravno, zaspao sam i probudio se tek u šest. Nisam se ni ljutio, meni je sve bilo savršeno i ovako. U dva dana 15 šarana i amura, od toga tri preko 20 kilograma, Damiru 9 šarana – nije loš rezultat.

Autor: Daniel Stojanović
Fotografije: Daniel Stojanović, Damir Cerin
Pjeskara Lipik
Tekst izvorno napisan u studenom 2018. godine.
Izvorni tekst: https://www.haldorado.hu/topikok/finomszerelekes-technikak-c4/feederbottal-nagy-halakra-c89/csak-egy-15-os-es-megyek-haza-masodik-resz-a5708