Moj prijatelj Damir i ja već smo dugo željeli posjetiti jezero Pjeskara, o kojem smo do sada čuli samo pohvale. Ono što nas je najviše zanimalo i privlačilo bili su pravi kapitalni šarani, kojih, prema informacijama, ima mnogo u ovoj vodi. Nakon dvije godine planiranja, napokon smo s riječi prešli na djela. Cilj nam je bio jezero i njegovi šarani teži od 20 kilograma.

Posao i obiteljske obveze često idu na štetu ribolova; čovjek ne može ići kamo i kada želi. Naravno, obveze se moraju poštovati, ali ponekad zaslužujemo i odmor. Odmor u očima strastvenog ribiča ne znači izležavanje u hladu uz hladno piće, već iscrpljujuću, vrlo napornu borbu protiv riba i povremeno, protiv nedaća prirode.

Jezero ima površinu od 5,3 hektara, prosječna dubina mu je između 2 i 3 metra, a dno je prekriveno tankim slojem mulja. Prema riječima čuvara, nakon prihranjivanja sjemenkama, ribe s mjesta na kojem se želi loviti uklone mulj, pa se može napipati tvrdo dno, i tada šaranaši počinju s ozbiljnijim prihranjivanjem, pokušavajući bojlama namamiti velike šarane. Voda u jezeru se stalno osvježava; svježa voda ulazi s jedne strane jezera iz rijeke Pakre, a višak istječe s druge strane, čime se održava stalna razina vode

---

Jezero je šaranskim ribolovcima privlačno najviše zbog kapitalnih šarana, a pod šaranskim ribolovcima mislim na šaranaše (boilaše), budući da method feeder ribolov na šarane tek sada postaje popularan među ribolovcima s hranilicama. U Hrvatskoj se, prema mojem iskustvu, feeder i dalje najviše povezuje s ribolovom na manje šarane, deverike i babuške.

Stoga su kolege koje su nam dale informacije savjetovale da za dvodnevni ribolov pripremimo najmanje 15 kilograma boila, 3 kante od dvadeset litara kuhanog kukuruza i nekoliko kilograma konoplje. Hraniti se mora bez prestanka, jer će inače riba otići i smjestiti se na hranilištu susjeda, a na feeder zaboravite.

---

Budući da je na jezeru pecalo više ribolovaca, prihvatio sam savjet da treba malo izdašnije prihranjivati. Međutim, nisam prihvatio savjet da ovdje neće biti dobro pecati method feederom jer ima mnogo velikih deverika i babuški. Od njih se ne može doći do velike ribe ako se koristi “praškasta” hrana.

Nisam prihranjivao boilama, već sam umjesto toga u vodu ubacivao Haldorádó Black Halibut pelete, kukuruz, hladno prešane pelete od kukuruznih klica i konoplju s čilijem i cimetom. Sve sam to ubacio pomoću Dot Spod rakete za prihranu, za koju mislim da će se uskoro pojaviti i na hrvatskom tržištu, samo pod imenom neke poznate ribolovne tvrtke. Dvije vrećice peleta – kukuruzne klice i halibut – jedna vrećica konoplje, i sve to preliveno sa Spicy Red Liver Syrupom i Tekućom jetrom.

---

Prema informacijama, voćni okus je dobitna kombinacija na ovom jezeru, ali koliko mi je poznato, udruga koja upravlja jezerom također hrani ribe halibut peletima, pa sam se ja radije odlučio za “smrdljivo”. Mislio sam početi sa smrdljivim, začinjenim mamcima s jetrom, a ako šarani ne budu grizli, onda ću prijeći na FermentX proizvode i pokušati uloviti amure. Ništa drugo ne dolazi u obzir, samo ove dvije opcije. Ili ipak?

---

Veliki šaran bio je cilj! Već prije puta i tijekom putovanja Damir i ja neprestano smo razgovarali o tome kako nam ne treba puno ribe, samo da oborimo osobni rekord. On se do tada mogao pohvaliti sa 17,80 kilograma, a ja “samo” s 13,11 kilograma. Na put sam krenuo s rečenicom: “Dobiću jednu petnaesticu, i bit ću dobar, mogu ići kući.”

U 6 ujutro stigli smo na jezero, čuvara smo zatekli još u krevetu. Nakon što smo nabavili dozvole, preuzeli smo fino, mekano skuhan kukuruz, samo 3 velike kante od 20 litara, i pravac na naše mjesto. Svakom ribolovcu pripada jedno mjesto, mi smo zauzeli dva, ali budući da smo shvatili dvije stvari, obojica smo se smjestili na jedno mjesto. Prva stvar je bila da je bolje ne raditi dva udaljena hranilišta i natjecati se međusobno, već hraniti približno u istoj traci na istoj udaljenosti i bacati s obje strane. Druga stvar je da su članovi lokalne udruge u povlaštenom položaju, i dok svi ostali pecaju s dvije strane jezera, oni na kraju jezera imaju kućicu i mogu bacati pred ostale ribolovce po svojoj volji, zatvarajući im tako pristup sredini jezera (ovo je jedina stvar koja mi se nije svidjela na jezeru). Tako smo zakačili klipove na 54 metra kako bismo bili dovoljno daleko od njih i jednostavno iz kulture, ne bismo bacali na njihovo hranilište.

Damir je prihranjivao kukuruzom i bojlama s okusom jagode i ribe, te je mamčio raznim domaćim boilama. Ja sam odlučio ostati pri Haldorádó proizvodima i pratiti liniju začinjenih mamaca s jetrom. Budući da su mi rekli da ovdje ima mnogo krupnih deverika i babuški, uzeo sam i veći mamac i veću udicu.

U hranilicu sam stavio Brutal Liver primamu i Feed pelete, koje sam dodatno aromatizirao Tekućom jetrom. Budući da je mamac velik, primamu sam napravio ljepljivijom za duže čekanje griza. Na svoj 3,90-metarski LC štap odabrao sam 30 g Method Flat hranilicu, dok sam na 4,20-metarski štap stavio 35 g Pellet Feeder hranilicu, nadajući se da će se ribi više svidjeti ako je mamac malo dalje od hranilice.

Vrijeme se počelo malo kvariti, skupljali su se oblaci. Naravno, mi smo se pripremali za ribolov na suncu i već unaprijed smo se bojali kiše.

---

Prva riba mi je “brutalno povukla” i pokupila udicu veličine 8. Ovako nešto još nisam doživio: nisam mogao izvući ribu ni nakon 15 minuta zamaranja. Moj štap od 4,20 metara bio je savijen u luk, ruka mi je već grčila i modrila od stezanja štapa. U jednom trenutku uspio sam na sekundu ugledati usta ribe. Bio je to ogroman amur, ali nažalost, udica mu je ispala iz usta. Cijela borba poslužila je samo da se skvasim do kože i drhtavo smrzavam.

---

Bio sam jako razočaran što teško izboreni griz nije donio rezultat, ali barem sam imao potez. Damiru su se indikatori još uvijek mirno odmarali. Mokar od kiše, s mokrim nogama, čekao sam da se nešto dogodi. Čizme, naravno, nitko od nas nije imao. Zašto bi ribolovac uopće gledao prognozu?

Odjednom, vrh mog kraćeg štapa polako se počeo savijati. Nije bilo velikog trzaja, samo lagano savijanje. Pomislio sam, možda je to neka od manjih riba na koje su nas upozorili. Nakon kontre, štap se ukočio i ništa se nije pomicalo previše, samo sam vidio kako mi struna polako ide ustranu.

Nakon najmanje 15 minuta borbe, ugledali smo prekrasnog šarana. Damir je procijenio da je to sigurno željenih 15 kg, ali samo dok nije zagrabio šarana i ugledao mu leđa. “Ovo je preko 20 kila!” Obojica smo izvadili ribu, skoro sam vrisnuo od sreće. Bio je u pravu. 20 kg.

---

Krenuo sam s mišlju “samo jedna petnaestica i mogu kući”, a prva riba mi je bila 20 kg, tako da sam odmah premašio svoja očekivanja. Naravno, nisam otišao kući. Tijekom dana samo nas je prala kiša i rijetko smo imali grizeve. Ja sam ulovio tek pokoju deveriku, unatoč ogromnom mamcu.

Otprilike sat vremena su udice bile unutra, ali to mi se nikako nije svidjelo. Radije sam izvukao sisteme i uvukao se u šator na spavanje. Nastavit ću ujutro!

Autor: Daniel Stojanović
Fotografije: Daniel Stojanović, Damir Cerin
Pjeskara Lipik
Tekst izvorno napisan u studenom 2018. godine.
Izvorni tekst: https://www.haldorado.hu/topikok/finomszerelekes-technikak-c4/feederbottal-nagy-halakra-c89/csak-egy-15-os-es-megyek-haza-elso-resz-a5654