Sramežljivi šarani iz zone sumraka

Mi smo ribolovci i naš zajednički cilj je ulov ribe. Zbog toga smo spremni na mnogo toga; za taj cilj žrtvujemo novac, vrijeme, energiju i brojne druge stvari. Ipak, iskustvo kojim se obogaćujemo nakon svakog ribolova je neprocjenjivo. Jedan ribolovni izlet – ili kako ga mi u ribiči zovemo, kampanja – može biti prava avantura. S vama dijelim priču o našem uskrsnom, zaista uzbudljivom ribolovu.

Jedno jednostavno pitanje često može pokrenuti niz nevjerojatnih događaja. Moj prijatelj Josip još je negdje u veljači postavio pitanje: „Kada idemo na pecanje?”. Tu su krenule ideje: da idemo u Mađarsku, Bosnu…? Naravno, zatvorene granice vratile su nas u realnost, morali smo razmišljati unutar zemlje. Meni je već dugo privlačan Ontario. Naravno, ne onaj sjevernoamerički, već jezero pokraj Zagreba o kojem je Haskó Tamás pisao na portalu Haldorádó. I Josip je nekada davno pecao ovdje dok je lovio prvu šaransku ligu i pričao mi je o lijepim ulovima. I naš prijatelj Krisztian je bio za to. Gotovo, dogovorili smo se: uskrsni vikend provest ćemo na Ontariju, jezeru okruženom gradskom bukom.

Sve smo dogovorili. Trojica nas idemo, a sa sobom nosimo mnogo opreme, primame, šatore, hranu, piće, odjeću; sve što je potrebno za 48 sati ribolova, i to je nekako trebalo prevesti. Uspjeli smo posuditi prikolicu, ali s čime da je vučemo? Josip je ponudio svoj stari Land Rover, koji inače služi samo za lov, ali bili smo sigurni da će izdržati put.

Na autocesti bismo putovali maksimalno 3 sata, ali ionako ne bismo mogli brzo voziti, pa smo krenuli običnim cestama, bez žurbe. Navigacija nam je isplanirala pravo putovanje kroz zemlju, što je na kraju značilo više od 5 sati putovanja. Posljednji sat bio je iznimno naporan i protuzakonit. Prije ulaska u grad, stali smo ispred jedne pekare po nešto za jelo. Tek što smo sjeli, shvatili smo da nam pozicijsko svjetlo na prikolici ne radi jer je puknuo kabel, a u međuvremenu je već pao mrak. Voziti se gradom u najvećoj gužvi bez svjetla, po noći… Užas! Josip nas je pokušao spasiti neprestanim stiskanjem kočnice.

Nakon sat vremena vožnje kroz grad, stigli smo do jezera. Napokon smo odahnuli.

Oko 20:30 sati stigli smo na jezero, gdje nam je ribočuvar rekao da, prema novim, suludim pravilima, dnevne karte vrijede od ponoći do ponoći te da ne počinjemo s ribolovom jer bismo morali platiti i cijeli protekli dan.

Nije nam smetalo. Čekalo nas je postavljanje kampa, raspakiravanje i sastavljanje opreme. Obišli smo pozicije u mraku i smjestili se na plićoj strani, na širokom i velikom mjestu koje je s dvije strane bilo omeđeno otocima.

Bila je to odlična, blaga noć unatoč prognozama koje su najavljivale loše vrijeme. Dok smo sve pripremili, ja sam osobno zabacio sisteme u 1 sat ujutro.

Za method ribolov na krupnu ribu uvijek koristim svoje Master Carp Pro štapove i role za daleka zabacivanja, u koje imam maksimalno povjerenje u borbi s velikim šaranima. Čuo sam mišljenja da je 420LC pregrub štap. Na to samo mogu reći da oni nisu dizajnirani za male ribe. Ako je netko zamarao šarana od 20 kilograma s ovim, znat će o čemu pričam.

Druga stvar je da, ako netko postavi ove štapove na rod-pod s elektronskim indikatorima, to je već šaranski, a ne feeder ribolov. Za obalu posutu šljunkom, rod-pod je savršen, a onaj tko može sjediti uz štapove danonoćno dva dana, taj je superheroj.

Hranjenje nije dolazilo u obzir, budući da nismo ni znali gdje zabacujemo. Uz pomoć distance stickova, najlon sam uklipao na 78 metara, jer sam osjećao da je to sigurna udaljenost za zabacivanje čak i u mraku.

Nisam komplicirao ni s hranom. Pripremio sam sve i u posljednji trenutak ubacio jednu proljetnu i jednu zimsku varijantu novog 4S Method Pellet Mixa. Koristio sam proljetnu mješavinu u 55-gramskoj Long Cast method hranilici, a na žalcu za mamac je bio Fluo Method Wafter pelet s aromom “Vatreni šaran”.

Nisam očekivao nikakva čuda, dapače, u obalnom pojasu čuli smo snažno pljuskanja, a u polumraku smo vidjeli velike siluete kako jure po površini vode, za koje smo mislili da su šarani koji su se povukli na mrijest.

Nakon nekoliko deverika, indikator griza se oglasio živahnije. Bila je velika radost kad je, bez hranjenja, iz velikog mraka stigao i šaran.

Izdržao sam tempo sa šaranima i deverikama do pola šest ujutro. Budući da me neprestana bipkanja nisu puštala spavati, morao sam izvući štapove i uvući se u šator, jer mi je bio potreban odmor.

Nakon dva sata spavanja, Krisztian i ja smo ponovno bili na obali i započeo je ozbiljniji ribolov. Sad smo vidjeli kamo zabacujemo i morali smo hraniti. Na ovakvim jezerima, riba je naviknuta na stalno hranjenje i to traži.

Primili smo se posla i počeli “bombardirati” vodu. No, ni to nije išlo tako lako.

Kupio sam novi Spod štap od jednog poznanika, ali, po svemu sudeći, rola je bila previše napunjena najlonom ili je najlon bio labavo namotan, jer je bacala zamršene čvorove, pucala je, i morali smo je ponovno vezati… Čak su se i dva dijela štapa razletjela. Teško je krenulo.

No, nakon što je sve sjelo na svoje mjesto, počeli smo intenzivno hraniti. Vrijeme je bilo nevjerojatno toplo, sunce je pržilo i spominjali smo meteorologe kako nemaju pojma o svom poslu, uvjereni da ovdje neće biti lošeg vremena.

Josip je sreću okušao šaranskom tehnikom. Hranio je s malom količinom zrnja i boila te je koristio PVA pribor. To mu je i donijelo nekoliko lijepih šarana.

Krisztian se odlučio za slatku, voćnu liniju. Koristio je primamu i mamce BlendeX 2 in 1 – Kokos + Tigrov orah, kao i primamu Fluo Energy Crveno Voće u raznim kombinacijama.

I on je uspio izvući lijepe ribe na obalu. Pecao je na manjoj udaljenosti i hranio nešto manje od mene, ali je uspio uloviti svog najvećeg šarana do sada.

Preko dana šaran nije bio toliko aktivan, pa smo mogli mirno hraniti i odmarati, onoliko koliko su nam deverike dopuštale.

I dalje sam u hranilici imao 4S Method Pellet Mix, a mamac sam povećao i na trn je došao novi Legend Pellet Čili lignja. Nakon što se potrošio pellet mix, pripremio sam Top Method Spicy Krill primamu, i to samo pola pakiranja.

Ne volim unaprijed miješati velike količine jer ako bih se prebacio na nešto drugo, onda ostatak moram nositi kući u hladnjak ili propada.

Polako je stigla i noć, zrak se dobro ohladio, a pomiješana primama se potrošila, pa sam izvadio zimski 4S Method Pellet Mix i pomislio da probam s njim. Njegov je sadržaj potpuno drugačiji od proljetne mješavine, što se najbolje primijeti po veličini peleta.

Nakon miješanja s vodom odmah se osjeti intenzivan riblji miris, a konzistencija vrlo brzo dosegne točku kada su peleti dovoljno natopljeni i ljepljivi. Ja ga na obali pripremam tako da ga nakon otvaranja prelijem s toliko vode da prekrije pelete, zatim vratim poklopac na kutiju i izlijem onoliko vode koliko je moguće. Ostavim ga da se odmori nekoliko minuta i već se može koristiti. Mamac je i dalje ostao pelet od čili lignje.

Čim se smračilo, oglasio se moj indikator griza. Iskočio sam iz šatora i zamarao šarana nevjerojatne snage. Zamaranje je trajalo najmanje 15-20 minuta. Prijatelji su također vjerno bili uz mene, pratili događaje i pomagali mi u sačenju.

Velika je bila radost, brzo sam ga vratio natrag u veliki mrak. Samo uz pomoć udaljenih svjetala uspio sam se orijentirati, ali jesam li zabacio na dobro mjesto, to sam mogao potvrditi tek nakon što sam spustio štap i provjerio položaj najlona. Nakon samo jedne ili dvije minute uslijedio je novi griz! Svi su iskočili iz šatora, 20 minuta zamaranja i na obali je bila još jedna lijepa riba.

Zabacivanje, opet kratko čekanje i još jedan šaran. Entuzijazam je još uvijek bio velik, svi su trčali, navijali, sačili i slikali. Čim je riba izašla, ja bih je pustio, ponovno zabacio sistem, a već bi stigla nova riba.

Tada je veliki žar ostalih splasnuo i samo su dobacivali iz šatora: „Javi ako treba pomoć!“ Uvijek bi netko došao s podmetačem, ali moralnu podršku više nisu bili voljni pružati. Ubrzo je jedna za drugom stiglo poprilično riba.

Nakon ulova uslijedila je i dobra, velika kiša. Odjednom je postalo jako svježe, a šaranima je nestala volja za grizom. No, nije bilo problema, jer je ponovno bila zora i bilo bi dobro malo odspavati. Izvukao sam sisteme i otišao se odmoriti.

Odmor se odužio, jer nam je čuvar rekao da od 7 do 14 sati ne možemo pecati, budući da se na jezeru održava natjecanje u varaličarenju. Nevjerojatno! Što još može doći nakon ovoga?!

Nastavili smo spavati, doručkovali smo i vezivali udice.

Polako možemo početi s ribolovom, ručat ćemo i lov može početi. Ručali smo u Josipovom velikom Nash Gazebo šatoru kada se odjednom podigao toliki vjetar da je iščupao klinove zabijene u šljunak. Jedva sam uspio uhvatiti šator da ne odleti.

Brzo smo ga vezali, smočili se, a u međuvremenu nas je uhvatila i tuča.

Nakon tuče, opet je došlo sunce. Ovo je zaista zona sumraka! Vrlo čudan ribolov.

Navlažio mi se i pellet mix, ali samo toliko da su neki dijelovi postali malo vlažniji i čvrsto se zalijepili. To nije bio problem jer su na taj način manje ribe teže mogle izvući hranu iz hranilice, a hrana je mogla pričekati veće ribe.

Tek kasno poslijepodne počeli smo pecati, pa smo imali i nekoliko grizeva. Neprestano sam hranio svoje mjesto. Bilo je i ponekog šarana, no deverike su bile aktivnije.

Do večeri mi se potrošio pellet mix, pa sam ponovno umiješao ostatak Spicy Krilla. Mamac je opet bio samo Legend Pellet Chili Lignja.

Pravi ulov je dočekao 21 sat. Iz borbe, savijanja štapa i bočnog kretanja već se moglo osjetiti da će ovo biti lijepa riba.

Zato se već isplatilo doći i sve pretrpjeti. Ukupno sam u dva dana uspio uloviti 14 ili 15 šarana. Najmanji je bio blizu 8 kilograma, a najveći preko 19.

Jako sam uživao u velikoj borbi. Mogli smo ostati do jutra, a to možemo zahvaliti čuvaru, jer je bio toliko pošten da nas je obeštetio za vrijeme koje smo izgubili zbog natjecanja u varaličarenju.

Spakirali smo se i pravac kući. Uskrs je, a da bismo stigli kući na obiteljski ručak, krećemo na vrijeme i putujemo autocestom.

Nismo daleko stigli. Nažalost, stari auto je izdahnuo, izbacujući iz sebe vodu i ulje. Trebalo je pet sati da dođe šlep služba i još tri sata da stignemo kući… Propustili smo i večeru.

Toliko se nesreće može dogoditi samo u zoni sumraka, ali stidljivi šarani koji su došli u mraku itekako su nas obeštetili. Danas se već dobro smijemo svemu, a barem imamo priču za podijeliti.

Napisao: Daniel Stojanović
Fotografije: Josip Makovec, Krisztian Thomajer, Daniel Stojanović
Originalan tekst objavljen na www.haldorado.hu 14.05.2021.
https://www.haldorado.hu/topikok/finomszerelekes-technikak-c4/feederbottal-nagy-halakra-c89/szegyenlos-pontyok-a-homalyzonabol-a6336