Dugo sam razmišljao, kakav dobar naziv dati ovom mom malom tekstu. Možda i nije previše privlačan naslov, ali kako god razmišljao, ovih nekoliko riječi sadrže sve ono što vam želim ispričati s ovih nekoliko redaka. Prije nešto malo više od tri godine sam se prvi put susreo s feeder tehnikom, bit ću iskren, prije nisam ni znao da postoji. Prijatelji su mi šaranaši, tako da sam se iz prve ruke upoznavao i s tom drugom tehnikom. No, ali bolje krenimo redom!
Kao što sam već spomenuo, oko tri godine lovim feeder tehnikom i sasvim slučajno sam se susreo s njom. Da skratim priču, nakon više godina pauze, ponovno sam počeo loviti ribu. Nisam ni slutio koliko se ribolov promijenio u međuvremenu, to jest od moga djetinjstva. Istina, ponekad sam sjeo s prijateljima, oni su započeli svoje ribičke zgode, kako oni to rade kao šaranaši. Nisam razumio ni riječi, što je to shock leader, back lead, free spool, dip, safety clip, chod i tko će ga znati što sve nisu nabrajali. Mene to sve baš i nije previše zanimalo, počeo sam surfati po netu, u potrazi za nekim jeftinim ali upotrebljivim štapovima. Tako čitajući razne hrvatske, bošnjačke, srpske ribičke forume, u više navrata sam naišao na jedno ime. Jedino što mi je bilo čudno, što je ime bilo mađarsko (izvorni sam govornik mađarskog jezika). Nije mi bilo jasno otkud i kako, tko je to, i zato sam potražio osobu iza imena. To nije bio nitko drugi, nego Gábor Döme ili kako ga mnogi kod nas oslovljavaju, Dome Gabor. Naravno prvo što sam pronašao na tražilici su bili youtube filmovi. Pogledao sam jedan-dva filma i bio sam gotov, potpuno zaražen. Stigli su ubrzo i prvi feeder štapovi, te sam od tad postao bolesni feederaš.
1. Moji uvijek umazani ljubimci, namotani s Record Carp Fluo Orange 0,22 najlonom
No, da se vratim na poantu priče. Iako su me prijatelji pokušali vrbovati u šaranaše, to im nije pošlo za rukom. Ipak prošle godine sam se ipak okušao i u toj tehnici. Moj ribički kolega Armond me je još na početku prošle godine pozvao, da mu se pridružim kao timski kolega, na jednom malom međunarodnom šaranskom kupu. Ne radi se o nekom razvikanom natjecanju, više se radi o prijateljskom druženju i odmjeravanju snaga. Jezero je za mene bilo nepoznato, nisam ni znao da postoji takvo nešto u našoj blizini (oko 50km). Bilo mi je uzbudljivo što se radilo o natjecanju, čak je i kotizacija bila besplatna, jer je trošak organizacije snosila jedna lokalna mađarska organizacija. Tako da sam rado prihvatio poziv.
2. Grabovo – Kaiševac, mali dio jezera
Jezero se nalazi u blizini grada Vukovara, a zove se Grabovo – Kaiševac. Ovo je nekad bio ribnjak, koji se već godinama ne koristi za uzgoj ribe, te se nalazi u rukama vukovarskih ribiča. Znači vodom gospodari jedna udruga. Uz ovo se nalaze još jezera, iz ostalih ribiči smiju ponijeti ribu u okviru ribičkog pravilnika, ali ovo 22,5 hektara veliko jezero je isključivo ulovi i pusti, C&R jezero. Na samom jezeru se nalazi 13 pozicija, nikakav luksuz, ekstra udobnost, više odiše prirodnim, divljim karakterom.
3. Mjesto našeg prvog ribolova. Nikakav luksuz, samo prirodno.
Ako već idemo na natjecanje, bio bi red da se upoznamo i s vodom prije njega. Prvo smo samo obišli jezero u pratnji poznanika, koji žive u blizini. Ispričali su oni nama hrpu stvari, sasuli su nas raznim informacijama, bilo je previše i za poslušati a ne zapamtiti. Ono što nam je naravno ostalo u glavi je bilo to, da jezero skriva puno lijepe i krupne ribe. Prema pripovijedanju domaćih ribiča, u jezeru bi mogli biti amuri i šarani veći čak i od 20 kg. Od te informacije naravno, zatreperi malo srce uzbuđenih ribolovaca. Odmah smo si rezervirali poziciju, te smo ubrzo odradili jedan kraći ribolov od 24 sata. Po riječima domaćina, na jednom dijelu jezera više rade slatke boile, a na drugom opet smrdljive. Mi smo upravo rezervirali jedno takvo mjesto, poziciju broj 11. Prije ribolova su krenule velike pripreme. Ja nisam imao nikakvu šaranašku opremu. Armond mi je posudio svoje stare Nevis Winner Carp štapove, možda nisu štapovi najveće kvalitete, ali savršeno su služili svrsi. Mislim da su to savršeni štapovi za jednog početnika, kao što je i moja malenkost. Problematiku s rolama sam brzo riješio. Sa mojih feeder štapova sam posudio By Döme Team Feeder Long Cast role. Rod pod sam kupio, spomb sam kupio, stare Carp Academy Pulsar signalizatore sam dobio od prijatelja (stari su najmanje 7 godina, ali i dalje savršeno rade).
4. Ovako sam uspio složiti opremu
Pošto su nam preporučili dvije vrste okusa za vodu, ja sam se tako i pripremio za kampanju. Jedne su bile boile Haldorado Coated topljive u okusu Slatki Ananas, a druge su bile okusa Začinjena Crvena Jetra. Uz njih sam upario još i pop up boile odgovarajućeg okusa. Za hranjenje sam koristio boile Crazy fish i Slatko Voće, pelete prešanih kukuruznih klica, green i black micro pelete, sjemenke konoplje s okusom chili cimet, kupovni šećerac i doma kuhani kukuruz, a sve to sam začinio još i sa Carp Syrupom Slatki ananas, ili sa Začinjenom crvenom jetrom.
5. Malo ovog, malo onog
Iskušavao sam i jedne i druge mamce, sve što sam imao u torbi, i napokon je došla i prva riba, samo ne na ono što sam planirao. Prvu sam ribu dobio na udipanu boilu Haldorado Green Pepper, koju sam prezentirao na dlaci sa žalcem za mamce. Uskoro je i Armond dobio ribu, i to na neku smrdljivu boilu. To je značilo, kako su nam dobro savjetovali, kako se na ovom dijelu jezera najbolje lovi sa začinjenim, ribljim boilama. Ribolov smo započeli u kasnim popodnevnim satima, tako da je ubrzo stigla i noć. Tijekom noći smo obojica imali po jedan potez, ali ribe su ušle u granje, u zapinjače i tu smo ih izgubili. Drugi dan se podigao jaki vjetar i bilo je jako teško točno zabaciti na pravu udaljenost, točno na hranilište. Ništa se nije dogodilo, ribe su nestale. Počeo sam razmišljati, kako ću sve promijeniti, izvadio sam ananas boile, ali ovaj put ih nisam balansirao sa pop up-om, nego sam na dlaku nanizao dvije ležeće boile. Uskoro sam i ulovio jednog lijepog amura. Ponukan time, i Armond je promijenio taktiku, on je zabacio Lebdeći Topljivi Fluo pelet Slatki Ananas. Ubrzo ga je nešto i odvuklo. Nakon dužeg i jako čudnog umaranja, ispostavilo se da je mamac pokupio jedan som oko 10 kilograma. Tu je i završio naš ribolov i nismo postali ništa pametniji. Slatko ili smrdljivo?
6. Armond i riba iznenađenja
Dva tjedna kasnije, krajem svibnja, novo pronađeno jezero su posjetili moji prijatelji, Robert i Damir. Naravno morali su nakon što smo im s divljenjem pričali o njemu. Prvih 24 sata im nije donijelo nešto puno riba, dva tri amura. Robert se oprostio, a ja sam se pridružio Damiru, te smo ostali još 48 sati.
Ovaj put smo lovili na početku jezera, na 2. poziciji. Prvo popodne i noć su bili užasni, jedva smo uspjeli dobiti koju ribu. Obilno hranjenje, promjena mamaca, nisu nam donijeli nikakve rezultate, dok pri jednom osvježavanju mamaca nisam ponjušio biolu, koja je bila u vodi. Bila je brutalno smrdljiva, od trulog mulja. Shvatili smo kako ribu tražimo na pogrešnom mjestu. Nakon malo pipanja dna, pronašli smo tvrdo tlo, i Damir i ja. Broj ulova se naglo povećao, došlo je nekoliko lijepih šarana i amura. I ovdje je mamac favorit bio dva zrna ležećih ananas boili. Meni se ovdje složila vizija. Odlučio sam, kako ću se na natjecanju bazirati na slatkim boilama.
8. Promjena mjesta je donijela rezultate
9. Obojici su krenuli potezi, kako noću, tako i preko dana
Sredinom šestog mjeseca, stigao je i dan natjecanja. Na jezero sam stigao jako uzbuđen. Tu su već bili Bosanci, Srbi, Slovenci, domaći ribolovci i oni, koji su došli iz nešto udaljenijih mjesta, a mi smo se natjecali, kao predstavnici Mađara. Nakon registracije smo odmah izvlačili jedan broj, koji je značio, koji ćemo po redu izvlačiti poziciju. Od 13 ekipa, mi smo dobili broj 13. To znači kako mi zapravo i ne izvlačimo, nego ćemo dobiti ono što ostane za kraj. Molili smo se da dobijemo neke od prvih ili od zadnjih pozicija, nikako sredinu, jer tamo je ipak malo veća gužva, uži su sektori. Nevjerojatno, ali istinito, za kraj su ostale pozicija 6 i 10. Šestica je sama sredina jezera, a desetka je najveća pozicija na jezeru. U tom sektoru ima otvorene vode, trske, uvale, sve što bi čovjek mogao samo poželjeti. Kosu sam izgubio od nervoze dok su izvlačili zadnja mjesta. Pripala nam je pozicija 10, od sreće sam skoro poskočio.
10. Ogromno prostranstvo na, kojem smo mogli loviti kako nam je volja
Radilo se o natjecanju u trajanju od 48 sati. Podigli smo kamp i započeli smo hranjenje. Pošto Armond i ja imamo dva različita razmišljanja, ja sam počeo loviti na otvorenoj vodi, a on je ušao u uvalu. Ja sam pokušao loviti koncentrirano, dok je on hranio u crti. Za hranjenje sam koristio stvari, koje sam već prije spominjao. Hranu sam ubacivao sa srednjim Spombom. Spod štap nemam, ali poslužio je i jeftini šaranski štap, na koji sam stavio Nevis Altiva feeder rolu u veličini 6. IZDRŽALI SU! Filozofija „samo ananas“ je i dalje bila glavna, tako da sam ponudio te mamce. Kod hranjenja smo napravili jednu kardinalnu grešku. Bili smo na ideji, kako će svi početi neprestano hraniti, bombardirati vodu, kobrati, pa će riba sigurno potražiti jedan mirniji kutak, a to će se nalaziti upravo ispred nas. Neiskustvo je donijelo svoje rezultate, to jest rezultata uopće nije bilo. Prvu jutarnju vagu smo dočekali bez ulova. Najveću duševnu bol nam je uzrokovalo to, što je Armond izgubio najmanje četiri ribe. Po mom mišljenju, rješenje tog problema je promjena udica, upitne kvalitete. Kolega ja bio istog mišljenja, te je udice od 15 kuna, promijenio na kvalitetnije, sad su nam nedostajali samo novi potezi. Više ekipa je bilo bez ulova, zato se nismo previše uzrujavali, iako nas je mučilo što je pozicija do nas imala već 40 kila, a ono što je bilo najnevjerojatnije je to što je pozicija šest bila već na 80 kilograma, što je zvučalo kao nemoguće. Tada mi je krv udarila u glavu i počeo sam neprestano hraniti. Od 7 do 19 je bilo dozvoljeno hraniti spombom, a preko noći je kobra igrala glavnu ulogu. Druga noć više nije bila toliko mirna. Oko 23 sata je zasvirao Armondov signalizator, nakon toga su meni oko 3 sata došle dvije ribe, od kojih je jedna jedan amur bio blizu 10 kila, tako da se probudila nada u nama, ipak nećemo biti zadnji. Na žalost nakon toga se spustilo takvo nevrijeme, da sam mislio kako je došao kraj svijeta. Uvukao sam se u vreću za spavanje, teško sam zaspao i tako dočekao kraj oluje. U zoru me probudio zvuk signalizatora. Iskočio sam iz šatora i skoro sam napravio salto. Poskliznuo sam se da sam skoro srušio rod pod u vodu. Kiša je učinila svoje, sve je nakvasila, do grla smo bili u blatu. I susjedi su se probudili na veliku buku i borbu, sad smo već bili u igri, tako da su nam posvetili više pozornosti. Uspjeli smo izvući jednog lijepog amura, te uskoro još jednog šarana.
11. Jutarnji gosti nakon strašnog nevremena
12. Čekajući potez na blago blatnjavoj obali
Ako me sjećanje ne vara, bili smo na nekih 57 kilograma i falilo nam je možda dvije ribe, koje bi nas pogurale na drugo mjesto. Na žalost to se nije ostvarilo. Iz torbe sam izbacio već sve što sam imao. Sve boile, kukuruze i nismo imali više s čim hraniti, sve zahvaljujući lošoj strategiji. Na kraju smo završili na 6. mjestu, što i nije loše ako uzmemo da sam u životu drugi put lovio šaranskom tehnikom, te da smo se i kolega i ja, natjecali prvi put. Naša iskustva: na natjecanju se ne može prehraniti riba i nikako se ne smije štedjeti na udicama. Pozicija broj 6 je neprestano vukla ribu, te su sa više od 200 kila osvojili prvo mjesto. Nisu spavali 48 sati i bez prestanka su sijali boile.
13. Hrana prije miješanja
Svaki put kad smo lovili ovdje, jedino što sam ponavljao je bilo to, jer kad bih ja ovdje mogao loviti na feeder, to bi bila prava stvar, s tim bih napravio čudo. Napokon je došao i taj dan i to na kraju lipnja. Armond je s još dvoje prijatelja otišao na kampanju od 48 sati. Javio mi je kako riba radi, love jako lijepe amure. Imao je više otpadanja, ali i ulova. Jedva sam već čekao da im se pridružim i da zabacim feedere. Pošto je bilo pakleno vruće i kako je amur bio aktivan, planirao sam koristiti primamu FermentX. U torbi sam ponio primamu FermentX Veliki Šaran i Začinjeni Betain, a za mamac sam ponio FermentX krupne pelete Veliki Šaran i Veliki Amur. Kad sam stigao oko pola jedan popodne, Armond me pitao samo jedno, što sam ponio? FERMENTX! Odgovor je bio: Znao sam. Raspremio sam se i odmah sam zabacio, pošto ta primama ne iziskuje nikakvu pripremu, odmah se koristi iz vrećice. Na jednom Carp Fighter štapu sam imao flat method hranilicu od 30 grama punjenu s Velikim Šaranom i s mamcem Veliki Amur. Druga montaža se razlikovala u tome što sam navezao manju udicu, ispod nje žalac i na njemu zrno SpeciCorn Češnjak. Zabacio sam s riječima, kako ću ja sad uloviti jednu lijepu babušku. Prošlo je pet minuta i stigla je babuška. Lijepo su me ismijali ostali, a moj odgovor na to je bio, kako sad može doći i neki amur. Nije prošlo deset minuta i savio se vrh mog 4,20 štapa. Riba je krenula tolikom snagom, da je nisam mogao zaustaviti, preplivao je na susjednu poziciju, pokupio im je jednu montažu i s njom zajedno sam je izvlačio prema sebi. Armonda sam zamoli da mi pomogne usačiti ribu, ali u tom trenutku mi se savio i drugi vrh. Prvo sam pomislio kako je ova riba pokupila i moj najlon, ali ne. I Armond je dobio priliku za umaranje. Uspjeli smo izvući oba amura, te još i neoštećenu susjedovu montažu.
14. Kako bi se u narodu reklo „Double run“
15. Rezultat velike borbe
Na žalcu sam promijenio mamac, umjesto Specija sam stavio Fluo topljivi slatki ananas. Nakon toga sam ribu uspio dobiti samo na to. Došli su šarani, babuške, amuri. Nakon duže pauze, vrh mi se savio po 90 stupnjeva i kao gliser, riba je počela plivati u stranu, naravno u uvalu gdje su zapinjači. I uspjela se pošteno zapetljati. Ni van, ni unutra. Popustio sam najlon, nije ga vukla. Zapeo sam najlon, nije išla van. Tako sam se mučio najmanje 15 minuta. Na kraju sam podigao visoko štap, napeo sam najlon i tako sam držao. Nakon dvoje minute, riba se trgnula i isplivala je iz zapinjača. Srećom uspjeli smo usačiti amura od 12 kila, koji je došao na Slatki Ananas, i koji mi je tada bio najveća ulovljena riba ikad. U roku od 5 sati sam ulovio 5 amura, 2 šarana i više od 5 babuški, koje su ovdje predivne i jako krupne.
15. Lijepi šaran iz jezera
16. Rekordni amur
Nakon toga se vrijeme promijenilo, noć je bila izrazito hladna, a preko dana je bila tolika žega da sam skoro pao u nesvijest od vrućine. Hranilište su mi napali cvrerglovi, i tu je stalo sve. Samo su naši susjedi uspjeli loviti ribe, i to na način da su sisteme razvlačili malim električnim čamcem na drugu stranu jezera pod trsku.
Kao završnu riječ bih rekao toliko, ostajem pri svojim omiljenim štapovima, omiljenim rolama i omiljenoj tehnici. Od bolesnog feederaša će teško postati šaranaš. Naravno, nekad se smije napraviti mali izlet…
Serija štapova proizvedena ciljano za method feeder ribolov
Pro Method feeder štapovi su dobili posebnu, urednu biserno bijelu boju
U seriju su ušli i posebne dužine štapova, kao što su inačice od 350 ili 380 centimetara
Ovo ime je do danas postalo garancija u feeder ribolovu
SIC vodilice su olakšane, a okvir im je nagnut, kako bi što točnije usmjeravale najlon, koji izlazi sa špule
Svaki štap iz serije je dobio kvalitetnu dršku prekrivenu EVA materijalom
Na kraj štapa je stavljen elegantan logo by Döme
Pro Method tapovi su dobili nove držače roli
Uz svaki model idu tri različita vrha
Light, Medium i Heavy oznake
Mekani vrhovi nemaju ulogu samo u signalizaciji ugriza, nego ni laganije hranilice neće odvući s mjesta zabacivanja, što je u method ribolovu od ključne važnosti
Na štapu se nalazi i jedno fiksno oko za fiksiranje udice
Pro Method Feeder serija štapova se u prodaji nalazi u šest različitih dužina: 3,0; 3,3; 3,5; 3,6; 3,8 i 3,9 metara
Najposebniji član je inačica dužine 350 cm
Štap dužine 350 medium light je izrazito vitak
Težina 350MH Pro Method Feeder štapa je svega 184 grama
